srijeda, 16. ožujka 2011.

subota, 12. ožujka 2011.

Početak speleo škole

U četvrtak 10. ožujka održano je prvo predavanje u prostorijama GSS-a. Prvi vikend su školarci posjetili špilju Modrič, a u parku kraljice Jelene održana je vježba savladavanja speleoloških tehnika.







Drugi vikend proveli smo u okolici Karini, kod Rijeke Bijele, na prevjesnoj stijene vježbajući sa školarcima DED tehnike. Vrijeme nas je savršeno poslužilo, a i ekipa je bila za pohvalu.
Ako vas zanima kako nam je bilo škicnite ovdje.



Dnevnički izvještaj drugog i trećeg vikenda škole PD Paklenica 'Liburnija 2011'

Vikend 2. - 19 i 20 ožujak 2011. godine

Praktični dio nastave speleološke škole, podijeljen u nekoliko vikenda ima za cilj da polaznici ovladaju znanjem tehnika spuštanja i podizanja u jamskim vertikalama. Tako je u drugom vikendu u klancu Bijele Vode demonstrirana i trenirana DED tehnika spuštanja i podizanja užetom u vertikalnim objektima. Najavljena olujna bura, ipak nas nije pomela, zahvaljujući dobro odabranoj lokaciji u ovom klancu. Na već ispitanoj previjesnoj stijeni 50 metarskog amfiteatra dodali smo nešto svojih građevinskih fikseva te još pokoji speleološki verificirani fix, a uz to udarili kladivom i pokoji spit. Gornji položeni rub stiiene osiguravao je ojače izrađeni GSS 'gelender' s kojeg su položene 4 nad previjesne vertikale od desetak metara, a nešto istočnije dodatno je izrađena i vertikala s 'top rop' osiguranjem , zamišljena kao startna pozicija vježbe DED tehnike. Kao i inače i ovaj vikend je okarakterizirao spori start i kašnjenje na lokaciju. Kad tome pridodamo i vrijeme potrebno za podizanje logora kao i ono za izradu vertikala, za sam rad prvog dana ne preostane puno vremena. Iz ovog slijedi blago nervozni početak u kojem tri instruktora zaboravljaju da svi tečajci nisu posve pripremljeni na ovu tehniku te zanemaruju postepeni napredak. Tako se početna vertikala zaobišla za polovinu polaznika i kako to biva osvetila na jednom polazniku koji je bez rukavice čvrsto uhvatio uže pri iskopčavanju pupčane zamke. Do predvečer nam je stiglo i pojačanje instruktora i pomagača a društvo su popunili i neki stariji članovi planinarskog društva, koji su se tu zatekli, Kosta , Guma i Mauro te mladi penjaći braća Jerolimov, Kostić , Živković i Atlagić iz našeg AO PD Paklenica, kojima je ova lokacija bila jedino mjesto na kojem bura ne prijeti otpuhivanju. Tehnički napredak polaznika bio je zadovoljavajući a radilo se i nestrpljivo čekalo u redu do sumraka. Mauro Stipčević ostaje na nočenju i druženju uz vatru, da bi svoje orintološke i fotografske radnje nastavio i drugi dan u klancu Bijele Vode. Logorska vatra bit će zapamćena po dimu kojeg je bura obilno tjerala po svima. Drugi dan ovog vikenda poput prvog , aktivno smo ponovljali vježbe do 15 sati kad smo raspremili logor i vertikale te prirodu ostavili onakvu kakvom smo je zatekli uz pokoji klin viška.

Polaznici; Šime Grdović, Marko Matešić, Krešimir Vranjković, Stipe Gverić, Marin Jukić, Milena Ramov, Leda Rokov, Ivana Radovan, Marijana i Katarina Gverić i Nevena Milin
SO L; Neven Zrilić, Krešimir Prskalo, Filip Bach, Saša Čimbur, Ivana Zubak i Hrvoje Čizmek

vođa vikenda Livio Kotlar


Vikend 3. 25, 26 i 27 ožujak 2011. godine

Terenska nastava speleološke škole Liburnija 2011 nastavila se na vrletima Velebita.

Oaj put odabrana lokacija 'Vrtlina' ima za cilj pokazati sve elemete koji su prisutni u speleo istraživanju. To su prije svega planinarenje do objekta, sa svom speleološkom opremom uključujući i onu za duži boravak, te prolaženje većeg i dužeg objekta uz upoznavanje orijentacije i topografskog snimanja poligona jamske vertikale.
Jama Vrtlina je smještena nad krškom zavalom Bili Sinpokos, na njegovom sjevernom dijelu. Do nje vodi slabo utabana ne označena staza sa Sinokosa a nedaleko otvora je proplanak pogodan za izradu speleološkog logora. Kako novi kandidati baš i nisu navikli na jače planinarenje, izišlo im se u susret te ih se dovelo na startnu poziciju 'Livadice pod Trošeljevcem' na visinu od 600 metara nad morem. Tako su uštedjeli i vrijeme i trud koji bi bio znatan da su krenuli sa lokacije Ljubotič. Cijela ekipa je do cilja stigla za otprilike 1,5 sat, a na pola puta su se opskrbili vodom te je iznijeli u količini od 40 litra, dostatno za potrebe logora od 20 članova. Prethodni dan sedmero člana ekipa je iznijela težu speleološku opremu kako bi vertikale za obuku DED tehnike bile pripremljene do dolaska ostalih. Kao i uvijek, problemi, ovaj put s opremanjem, kašnjenje i smrzavanje školaraca koji se baš i nisu pripremili za hladni objekt. Iako im je široki otvor donosio dovoljno sunčeve topline , ništa nije moglo ugrijati noge u 'patikama'. Prostrana ulazna vertikala odlično je poslužila za savladavanje prelaza sidrišta a polaznici su prelazili dvije linije, 25 i 40 metarske vertikale sa po dva prelaza i jednim devijatorom. Uz ove nastavne aktivnosti koje su strogo prolazili uz instruktore, polaznici su savladavali i vještine orijentacije i topografskog snimanja speleološkog objekta. Logorska vatra nije izostala ni ovaj put. Ovu kilometar dugu špilju do kraja nisu prošli svi, a planirano bivakiranje nije izvedeno u objektu. Prilikom silaska , planiran posjet Reljinoj Peći obavilo je 5 polaznika škole i 4 instruktora a ideju o silasku bez opreme u Ljubotić popratio je i bunt izmorene Bibinjske ekipe.
Sve u svemu ideja da se Vrtlinom pokaže smjer speleološkog školovanja ka planinarskoj speleologiji i realnoj slici istraživanja bio je zanimljiv bar iz kuta instruktorskog djelovanja a vjerojatno je ostavio dojam i na polaznike u smislu speleoloških perspektiva.

Polaznici; Šime Grdović, Milena Ramov, Krešimir Vranjković, Leda Rokov, Marin Jukić, Ivana Radovan, Marijana i Katarina Gverić
SO L; Neven Zrilić, Marko Dukić, Krešimir Prskalo, Tonči Marčić, Saša Čimbur, Livio Kotlar, Ivana Zubak, Hrvoje Čizmek, Siniša Primožić Loče

vođa vikenda; Šime Sorić



Zadar, 31.03.2011 godine, Livio Kotlar

četvrtak, 3. ožujka 2011.

Posjet dječjem vrtiću u Benkovcu

 Članovi SO Liburnije su u suradnji sa juniorskim pripadnicima GSS-a dječjeg vrtića Bubamara u Benkovcu i malim šišmišima izveli edukativnu radionicu. Mališanima smo prezentirali speleološki film Čuvari dubina. Ugodno su nas iznenadili svojim znanjem i zanimanjem za špilje i špiljsku floru i faunu, kao i čvorologiju, gdje su neki briljirali, dok je većina plela prstiće oko konopa.

U ponekim se pitanjima poput ''paljenja vatre s kremenom u stilu Survivera'' nismo ni snašli, pa smo razmaženim gradskim stilom odgovorili da se u planinu uvijek nosi upaljač i šibice.
Bilo je i onih snažnijih koji se nisu susprezali da profesionalno stave ruksak na leđa i kacigu na glavu. Pojedinci su uživali i na konopu vozeći se u sjedalici. Izradili su i prigodnu špilju i osobnu opremu kao i pribor prve pomoći. Iznenađeni improvizacijama shvatili smo da su tete mališane dobro uputile.


No uz sva nasmiješena dječja lica ipak TOP dana je zauzeo jedan trogodišnji dječak koji je onako elegantno uletio sa ponudom da nas počasti čašom crnog vina. Eh, zna mali... :) Sve u svemu, ugodan vikend i zabavna suradnja sa malim bubamarcima iz Benkovca.
Ostale fotografije pogledajte ovdje.
Sudjelovali: Neven Zrilić, Ljubo Majica, Marin Jukić, Tonći Marčić, Nikolina Artić




Kusača 1. i 2.

Svakog četvrtka kao i inače nalazimo se u prostorijama  PD Paklenica, da bismo održali svoj speleo. sastanak. Tako je bilo i ovaj puta točnije 24.2.2011. Kao i inače imali smo točku dnevnog reda gdje je tko i što radio za vikend. Luka i Šime spominju da su bili u dvije špilje Kusača 1. i 2. koje se nalaze kraj sela Medviđa, i u blizini jedne jako lijepe i poznate špilje Kraljice Bukovice. Sad ćemo malo preskočiti i teleportirati se u nedjelju 27.2.2011. Ujutro negdje oko 8:30 nalazimo se ispred jednog trgovačkog centra (nećemo reklamirati, osim ako daju kakvu naknadu), gdje se uglavnom nalazimo kad idemo u istraživanja podzemnog svijeta. Uglavnom ekipa sastavljena od ljudi različitih profila i to Mariela, Deklić, Mišo, Prskalo, Saša i autor teksta.

Dolazimo blizu mjesta gdje je put za Kraljicu Bukovice, a koji je proširivan i dorađivan što zamjećujemo dolaskom na to mjesto. Valja naglasiti kako je DDISKIF obradio ove dvije špilje odnosno nacrtali su ih. Kako oni nemaju svoj broj, odnosno pločice, te dvije špilje nemaju oznaku. Tako da je naš izlet bio posjet tim objektima. Luka i Šime su nam na sastanku objasnili otprilike gdje se nalaze špilje i gdje je put, koji je ustvari probijanje kroz šikaru. Naravno kako nismo razmislili, nismo se odlučili za uzimanje GPS-a, a nismo ni kompas koristili, tako da smo malo sebi produžili put, ali to nas toliko nije omelo, jer žurili se nismo nigdje, a i vrijeme je pogodovalo. Bio je lijep sunčan ugodan dan bez vjetra. Hodajući i probijajući se kroz grmlje tražili smo kanjon u kojem se nalaze špilje. Podijeljeni u dvije grupe dovikivali smo se tražeći kanjon, koji smo u jednom trenutku i ugledali. Kad smo došli do sredine kanjona, naletjeli smo na kamenje koje je bilo obloženo mahovinom, i kako se čini tu prolazi potok vjerojatno za velikih kiša, ili je nekoć tekao jer se to može vidjeti u špiljama.

Dolazimo do ulaza u prvu špilju (ne znam koja Kusača nosi oznaku 1, a koja 2.), opremamo se i krećemo prema većem otvoru koji ima otprilike oblik jedra. Špilja je suha, kroz nju se vidi da prolazi potok, jer ima kanale na dnu i taj dio nema kamenja ni zemlje osim nešto sitno, samo se na ulazu, odnosno prvih par metara nalazi se veće kamenje, nakon kojeg se skreće u lijevo. Ima nešto siga. Špilja nije nešto dugačka, možda kojih 100 m prema mojoj proizvoljnoj procjeni. Kroz nju se uglavnom prolazi u pasjem položaju, osim na par mjesta uključujući ulaz, gdje se može prolaziti stojeći. Ima par manjih slijepih kanala. Na kraju špilje nalazi se uži prolaz koji vodi u malu prostoriju. Prilikom povratka zamijetili smo i postojanje keramičkih ostataka grube keramike( 3 kom.) bez ukrasa, koja je izlizana, i za koje je teško utvrditi razdoblje, uz nju se nalaze i ostaci par kostiju, koji su moguće i novijeg postanka. Keramika i kosti se nalaze u nanosu što ga voda nosi kroz špilju.(u timu su bili dvoje studenata arheologije i jedan geografije). Nakon obilaska prve špilje odlazimo na drugu kojoj se ulaz nalazi lijevo na višem terenu od prethodne. Za nju smo čuli da je blatnjava, takva je i bila cijela, osim na ulazu, koji je strmiji (sa manjim glonđama) nakon kojeg se ide nešto ravnije. Kroz špilju se prolazi uglavnom uspravno. Špilja zavija, uglavnom se prolazi preko glonđi ili padina koje su blatnjave.


Na kraju špilje dolazi se do većeg jezera.
Postoji još jedan kanal u kojem se nalazi slap, čiji se žubor čuje kroz veći dio špilje, sige valjkastog izgleda, blatnjave poput svega u objektu. U špilji se vide neke male bijele životinje  ovalnog oblika, a naletjeli smo i na malog pauka od kojih 6-7 milimetara.





U špiljama je temp.bila ugodna, a u ovoj drugoj bila je i povećana vlažnost. Nosili smo tri ili čak četiri fotoaparata, tako da je bio cijeli fotosešššn, ipak manje u blatnjavoj špilji. Nakon što smo se odmorili i presvukli zaputili smo se drugim putem, ovaj put kraćim kroz grmlje i manju šumu do auta. Opet je bilo malo lutanja (ne puno). Pri povratku smo u Benkovcu popili piće, ostavili Prskala i zaputili se kućama. U prvom djelu uvjetno nazvanom špilje prolazi se kroz kanale koji su blatnjavi, tu se nalaze i strme nakupine blata sa strana, jedna takva služi za prolaz , jer se sa desne strane kad se ide od ulaza nalazi strmina ispod koje se nalaze rupe (jedno blatnjavo brdo smo iskoristili kao tobogan, onako malo za razonodu). Nakon toga dolaze velike blatnjave glonđe ispod kojih prolazi potok. Na tom djelu na donjoj etaži može se doći do mjesta gdje se nalazi.

                             







                                                                                                    




Priredio i fotografirao: Ivan Huljev

srijeda, 2. veljače 2011.

Izvješće sa stučnog seminara o speleološkom katastru


Stručni seminar o speleološkom katastru s međunarodnim sudjelovanjem održan je u Perušiću od 29.-30. siječnja 2011. Domaćin je bio Pećinski park "Grabovača". Seminaru je prisustvovalo 128 sudionika iz speleoloških i drugih organizacija, a više desetaka autora predstavilo je svoj rad (29 predavanja i 7 posterskih priopćenja). Održan je okrugli stol na temu buduće speleološke baze podataka "CRO Speleo" uz sudjelovanje speleologa i stručnjaka iz relevantnih državnih ustanova.
Na pedavanjima dan je pregled opsežnih speleoloških istraživanja u Hrvatskoj, koja su rezultirala izradom baza podataka speleoloških objekata u suradnji s javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim područjima. Detaljno su razmatrani stručni i tehnički aspekti prikupljanja podataka i izrade speleološke baze podataka.
Predstavljeno je i stanje speleoloških katastara ili baza podataka u susjednim zemljama (Slovenije, BiH te Srbije), od čega treba istaknuti predstavljeni primjer iz prakse koji funkcionira - speleološki katastar Slovenije (Kataster jam) kojeg vode Jamarska zveza Slovenije (speleolozi) i Inštitut za raziskovanje krasa Znanstvenoraziskovalnega centra SAZU (država).


Na skupu je naglašeno da je pred speleolozima opsežan posao, jer preko 9000 špilja i jama u Hrvatskoj ima različitu razinu istraženosti, stare podatke treba provjeriti na terenu, a na nekim područjima istraživanja još nisu ni započela. U većinu špilja i jama mogu ući samo speleolozi, odnosno veći timovi speleologa u slučaju dubokih i kompleksnih objekata. Stoga su speleolozi glavni izvor novih podataka o špiljama i jamama.

Priredio: Krešimir Prskalo