Puzara

By Andrea Deklić i Krešimir Samodol. Vidi se da su dečki uživali...

PUZARA

Početak speleo škole

U četvrtak 10. ožujka održano je prvo predavanje u prostorijama GSS-a. Prvi vikend su školarci posjetili špilju Modrič, a u parku kraljice Jelene održana je vježba savladavanja speleoloških tehnika.

Drugi vikend proveli smo u okolici Karini, kod Rijeke Bijele, na prevjesnoj stijene vježbajući sa školarcima DED tehnike. Vrijeme nas je savršeno poslužilo, a i ekipa je bila za pohvalu.
Ako vas zanima kako nam je bilo škicnite ovdje.

Dnevnički izvještaj drugog i trećeg vikenda škole PD Paklenica 'Liburnija 2011'

Vikend 2. - 19 i 20 ožujak 2011. godine

Praktični dio nastave speleološke škole, podijeljen u nekoliko vikenda ima za cilj da polaznici ovladaju znanjem tehnika spuštanja i podizanja u jamskim vertikalama. Tako je u drugom vikendu u klancu Bijele Vode demonstrirana i trenirana DED tehnika spuštanja i podizanja užetom u vertikalnim objektima. Najavljena olujna bura, ipak nas nije pomela, zahvaljujući dobro odabranoj lokaciji u ovom klancu. Na već ispitanoj previjesnoj stijeni 50 metarskog amfiteatra dodali smo nešto svojih građevinskih fikseva te još pokoji speleološki verificirani fix, a uz to udarili kladivom i pokoji spit. Gornji položeni rub stiiene osiguravao je ojače izrađeni GSS 'gelender' s kojeg su položene 4 nad previjesne vertikale od desetak metara, a nešto istočnije dodatno je izrađena i vertikala s 'top rop' osiguranjem , zamišljena kao startna pozicija vježbe DED tehnike. Kao i inače i ovaj vikend je okarakterizirao spori start i kašnjenje na lokaciju. Kad tome pridodamo i vrijeme potrebno za podizanje logora kao i ono za izradu vertikala, za sam rad prvog dana ne preostane puno vremena. Iz ovog slijedi blago nervozni početak u kojem tri instruktora zaboravljaju da svi tečajci nisu posve pripremljeni na ovu tehniku te zanemaruju postepeni napredak. Tako se početna vertikala zaobišla za polovinu polaznika i kako to biva osvetila na jednom polazniku koji je bez rukavice čvrsto uhvatio uže pri iskopčavanju pupčane zamke. Do predvečer nam je stiglo i pojačanje instruktora i pomagača a društvo su popunili i neki stariji članovi planinarskog društva, koji su se tu zatekli, Kosta , Guma i Mauro te mladi penjaći braća Jerolimov, Kostić , Živković i Atlagić iz našeg AO PD Paklenica, kojima je ova lokacija bila jedino mjesto na kojem bura ne prijeti otpuhivanju. Tehnički napredak polaznika bio je zadovoljavajući a radilo se i nestrpljivo čekalo u redu do sumraka. Mauro Stipčević ostaje na nočenju i druženju uz vatru, da bi svoje orintološke i fotografske radnje nastavio i drugi dan u klancu Bijele Vode. Logorska vatra bit će zapamćena po dimu kojeg je bura obilno tjerala po svima. Drugi dan ovog vikenda poput prvog , aktivno smo ponovljali vježbe do 15 sati kad smo raspremili logor i vertikale te prirodu ostavili onakvu kakvom smo je zatekli uz pokoji klin viška.

Polaznici; Šime Grdović, Marko Matešić, Krešimir Vranjković, Stipe Gverić, Marin Jukić, Milena Ramov, Leda Rokov, Ivana Radovan, Marijana i Katarina Gverić i Nevena Milin

SO L; Neven Zrilić, Krešimir Prskalo, Filip Bach, Saša Čimbur, Ivana Zubak i Hrvoje Čizmek

vođa vikenda Livio Kotlar

Vikend 3. 25, 26 i 27 ožujak 2011. godine

Terenska nastava speleološke škole Liburnija 2011 nastavila se na vrletima Velebita.

Oaj put odabrana lokacija 'Vrtlina' ima za cilj pokazati sve elemete koji su prisutni u speleo istraživanju. To su prije svega planinarenje do objekta, sa svom speleološkom opremom uključujući i onu za duži boravak, te prolaženje većeg i dužeg objekta uz upoznavanje orijentacije i topografskog snimanja poligona jamske vertikale.

Jama Vrtlina je smještena nad krškom zavalom Bili Sinpokos, na njegovom sjevernom dijelu. Do nje vodi slabo utabana ne označena staza sa Sinokosa a nedaleko otvora je proplanak pogodan za izradu speleološkog logora. Kako novi kandidati baš i nisu navikli na jače planinarenje, izišlo im se u susret te ih se dovelo na startnu poziciju 'Livadice pod Trošeljevcem' na visinu od 600 metara nad morem. Tako su uštedjeli i vrijeme i trud koji bi bio znatan da su krenuli sa lokacije Ljubotič. Cijela ekipa je do cilja stigla za otprilike 1,5 sat, a na pola puta su se opskrbili vodom te je iznijeli u količini od 40 litra, dostatno za potrebe logora od 20 članova. Prethodni dan sedmero člana ekipa je iznijela težu speleološku opremu kako bi vertikale za obuku DED tehnike bile pripremljene do dolaska ostalih. Kao i uvijek, problemi, ovaj put s opremanjem, kašnjenje i smrzavanje školaraca koji se baš i nisu pripremili za hladni objekt. Iako im je široki otvor donosio dovoljno sunčeve topline , ništa nije moglo ugrijati noge u 'patikama'. Prostrana ulazna vertikala odlično je poslužila za savladavanje prelaza sidrišta a polaznici su prelazili dvije linije, 25 i 40 metarske vertikale sa po dva prelaza i jednim devijatorom. Uz ove nastavne aktivnosti koje su strogo prolazili uz instruktore, polaznici su savladavali i vještine orijentacije i topografskog snimanja speleološkog objekta. Logorska vatra nije izostala ni ovaj put. Ovu kilometar dugu špilju do kraja nisu prošli svi, a planirano bivakiranje nije izvedeno u objektu. Prilikom silaska , planiran posjet Reljinoj Peći obavilo je 5 polaznika škole i 4 instruktora a ideju o silasku bez opreme u Ljubotić popratio je i bunt izmorene Bibinjske ekipe.

Sve u svemu ideja da se Vrtlinom pokaže smjer speleološkog školovanja ka planinarskoj speleologiji i realnoj slici istraživanja bio je zanimljiv bar iz kuta instruktorskog djelovanja a vjerojatno je ostavio dojam i na polaznike u smislu speleoloških perspektiva.

Polaznici; Šime Grdović, Milena Ramov, Krešimir Vranjković, Leda Rokov, Marin Jukić, Ivana Radovan, Marijana i Katarina Gverić

SO L; Neven Zrilić, Marko Dukić, Krešimir Prskalo, Tonči Marčić, Saša Čimbur, Livio Kotlar, Ivana Zubak, Hrvoje Čizmek, Siniša Primožić Loče

vođa vikenda; Šime Sorić

Zadar, 31.03.2011 godine, Livio Kotlar

Speleološka škola 2011.

Posjet dječjem vrtiću u Benkovcu

 Članovi SO Liburnije su u suradnji sa juniorskim pripadnicima GSS-a dječjeg vrtića Bubamara u Benkovcu i malim šišmišima izveli edukativnu radionicu. Mališanima smo prezentirali speleološki film Čuvari dubina. Ugodno su nas iznenadili svojim znanjem i zanimanjem za špilje i špiljsku floru i faunu, kao i čvorologiju, gdje su neki briljirali, dok je većina plela prstiće oko konopa.

U ponekim se pitanjima poput ''paljenja vatre s kremenom u stilu Survivera'' nismo ni snašli, pa smo razmaženim gradskim stilom odgovorili da se u planinu uvijek nosi upaljač i šibice.
Bilo je i onih snažnijih koji se nisu susprezali da profesionalno stave ruksak na leđa i kacigu na glavu. Pojedinci su uživali i na konopu vozeći se u sjedalici. Izradili su i prigodnu špilju i osobnu opremu kao i pribor prve pomoći. Iznenađeni improvizacijama shvatili smo da su tete mališane dobro uputile.

No uz sva nasmiješena dječja lica ipak TOP dana je zauzeo jedan trogodišnji dječak koji je onako elegantno uletio sa ponudom da nas počasti čašom crnog vina. Eh, zna mali... :) Sve u svemu, ugodan vikend i zabavna suradnja sa malim bubamarcima iz Benkovca.

Ostale fotografije pogledajte ovdje.

Sudjelovali: Neven Zrilić, Ljubo Majica, Marin Jukić, Tonći Marčić, Nikolina Artić

Kusača 1. i 2.

Svakog četvrtka kao i inače nalazimo se u prostorijama  PD Paklenica, da bismo održali svoj speleo. sastanak. Tako je bilo i ovaj puta točnije 24.2.2011. Kao i inače imali smo točku dnevnog reda gdje je tko i što radio za vikend. Luka i Šime spominju da su bili u dvije špilje Kusača 1. i 2. koje se nalaze kraj sela Medviđa, i u blizini jedne jako lijepe i poznate špilje Kraljice Bukovice. Sad ćemo malo preskočiti i teleportirati se u nedjelju 27.2.2011. Ujutro negdje oko 8:30 nalazimo se ispred jednog trgovačkog centra (nećemo reklamirati, osim ako daju kakvu naknadu), gdje se uglavnom nalazimo kad idemo u istraživanja podzemnog svijeta. Uglavnom ekipa sastavljena od ljudi različitih profila i to Mariela, Deklić, Mišo, Prskalo, Saša i autor teksta.

Dolazimo blizu mjesta gdje je put za Kraljicu Bukovice, a koji je proširivan i dorađivan što zamjećujemo dolaskom na to mjesto. Valja naglasiti kako je DDISKIF obradio ove dvije špilje odnosno nacrtali su ih. Kako oni nemaju svoj broj, odnosno pločice, te dvije špilje nemaju oznaku. Tako da je naš izlet bio posjet tim objektima. Luka i Šime su nam na sastanku objasnili otprilike gdje se nalaze špilje i gdje je put, koji je ustvari probijanje kroz šikaru. Naravno kako nismo razmislili, nismo se odlučili za uzimanje GPS-a, a nismo ni kompas koristili, tako da smo malo sebi produžili put, ali to nas toliko nije omelo, jer žurili se nismo nigdje, a i vrijeme je pogodovalo. Bio je lijep sunčan ugodan dan bez vjetra. Hodajući i probijajući se kroz grmlje tražili smo kanjon u kojem se nalaze špilje. Podijeljeni u dvije grupe dovikivali smo se tražeći kanjon, koji smo u jednom trenutku i ugledali. Kad smo došli do sredine kanjona, naletjeli smo na kamenje koje je bilo obloženo mahovinom, i kako se čini tu prolazi potok vjerojatno za velikih kiša, ili je nekoć tekao jer se to može vidjeti u špiljama.

Dolazimo do ulaza u prvu špilju (ne znam koja Kusača nosi oznaku 1, a koja 2.), opremamo se i krećemo prema većem otvoru koji ima otprilike oblik jedra. Špilja je suha, kroz nju se vidi da prolazi potok, jer ima kanale na dnu i taj dio nema kamenja ni zemlje osim nešto sitno, samo se na ulazu, odnosno prvih par metara nalazi se veće kamenje, nakon kojeg se skreće u lijevo. Ima nešto siga. Špilja nije nešto dugačka, možda kojih 100 m prema mojoj proizvoljnoj procjeni. Kroz nju se uglavnom prolazi u pasjem položaju, osim na par mjesta uključujući ulaz, gdje se može prolaziti stojeći. Ima par manjih slijepih kanala. Na kraju špilje nalazi se uži prolaz koji vodi u malu prostoriju. Prilikom povratka zamijetili smo i postojanje keramičkih ostataka grube keramike( 3 kom.) bez ukrasa, koja je izlizana, i za koje je teško utvrditi razdoblje, uz nju se nalaze i ostaci par kostiju, koji su moguće i novijeg postanka. Keramika i kosti se nalaze u nanosu što ga voda nosi kroz špilju.(u timu su bili dvoje studenata arheologije i jedan geografije). Nakon obilaska prve špilje odlazimo na drugu kojoj se ulaz nalazi lijevo na višem terenu od prethodne. Za nju smo čuli da je blatnjava, takva je i bila cijela, osim na ulazu, koji je strmiji (sa manjim glonđama) nakon kojeg se ide nešto ravnije. Kroz špilju se prolazi uglavnom uspravno. Špilja zavija, uglavnom se prolazi preko glonđi ili padina koje su blatnjave.

Na kraju špilje dolazi se do većeg jezera.
Postoji još jedan kanal u kojem se nalazi slap, čiji se žubor čuje kroz veći dio špilje, sige valjkastog izgleda, blatnjave poput svega u objektu. U špilji se vide neke male bijele životinje  ovalnog oblika, a naletjeli smo i na malog pauka od kojih 6-7 milimetara.





U špiljama je temp.bila ugodna, a u ovoj drugoj bila je i povećana vlažnost. Nosili smo tri ili čak četiri fotoaparata, tako da je bio cijeli fotosešššn, ipak manje u blatnjavoj špilji. Nakon što smo se odmorili i presvukli zaputili smo se drugim putem, ovaj put kraćim kroz grmlje i manju šumu do auta. Opet je bilo malo lutanja (ne puno). Pri povratku smo u Benkovcu popili piće, ostavili Prskala i zaputili se kućama. U prvom djelu uvjetno nazvanom špilje prolazi se kroz kanale koji su blatnjavi, tu se nalaze i strme nakupine blata sa strana, jedna takva služi za prolaz , jer se sa desne strane kad se ide od ulaza nalazi strmina ispod koje se nalaze rupe (jedno blatnjavo brdo smo iskoristili kao tobogan, onako malo za razonodu). Nakon toga dolaze velike blatnjave glonđe ispod kojih prolazi potok. Na tom djelu na donjoj etaži može se doći do mjesta gdje se nalazi.

                             

                                                                                                    

Priredio i fotografirao: Ivan Huljev

Izvješće sa stučnog seminara o speleološkom katastru

Stručni seminar o speleološkom katastru s međunarodnim sudjelovanjem održan je u Perušiću od 29.-30. siječnja 2011. Domaćin je bio Pećinski park "Grabovača". Seminaru je prisustvovalo 128 sudionika iz speleoloških i drugih organizacija, a više desetaka autora predstavilo je svoj rad (29 predavanja i 7 posterskih priopćenja). Održan je okrugli stol na temu buduće speleološke baze podataka "CRO Speleo" uz sudjelovanje speleologa i stručnjaka iz relevantnih državnih ustanova.

Na pedavanjima dan je pregled opsežnih speleoloških istraživanja u Hrvatskoj, koja su rezultirala izradom baza podataka speleoloških objekata u suradnji s javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim područjima. Detaljno su razmatrani stručni i tehnički aspekti prikupljanja podataka i izrade speleološke baze podataka.

Predstavljeno je i stanje speleoloških katastara ili baza podataka u susjednim zemljama (Slovenije, BiH te Srbije), od čega treba istaknuti predstavljeni primjer iz prakse koji funkcionira - speleološki katastar Slovenije (Kataster jam) kojeg vode Jamarska zveza Slovenije (speleolozi) i Inštitut za raziskovanje krasa Znanstvenoraziskovalnega centra SAZU (država).

Na skupu je naglašeno da je pred speleolozima opsežan posao, jer preko 9000 špilja i jama u Hrvatskoj ima različitu razinu istraženosti, stare podatke treba provjeriti na terenu, a na nekim područjima istraživanja još nisu ni započela. U većinu špilja i jama mogu ući samo speleolozi, odnosno veći timovi speleologa u slučaju dubokih i kompleksnih objekata. Stoga su speleolozi glavni izvor novih podataka o špiljama i jamama.

Priredio: Krešimir Prskalo

 

SKUP SPELEOLOGA HRVATSKE U BIOGRADU N/M

Skup speleologa Hrvatske organizira se u Biogradu n/m povodom 110 godina postojanja našeg speleološkog odsjeka S.O. "liburnija", a traje od 5-7.11.2010.

Fotografije sa skupa
Fotografije - D.Paar

U Biogradu na Moru održan je od 5.-7.11.2010. "Skup speleologa Hrvatske povodom 110 godina SO Liburnije". Organizator skupa na kojem je sudjelovalo 194 speleologa iz 18 speleoloških udruga iz Hrvatske, Crne Gore i Slovenije  bio je Speleološki odsjek „Liburnija“ PD Paklenica iz Zadra, koji ove godine obilježava 110 godina od osnutka, a pokrovitelji su bili Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, Hrvatski speleološki savez, Grad Biograd n/M, Nacionalni park Paklenica i Park prirode Vransko jezero.

Značaj obljetnice osnutka SO „Liburnija“ je višestruki. Prije svega željela se naglasiti činjenica da organizirana speleološka djelatnost u Hrvatskoj ima 110 godina dugu tradiciju, što je rijetkost u Europskim okvirima. Tako je 1900. godine počela u Hrvatskoj s radom speleološka udruga koja je organizirala ne samo istraživanja špilja, već i zahtjevnije projekte poput prve hrvatske speleološke ekspedicije po Kornatskom otočju 1903. godine. Na tim principima speleološke udruge djeluju i danas - kao speleološki odsjeci pri planinarskim društvima i speleološki klubovi.

 

Na skupu u Biogradu n/M se kroz predavanja i druge prezentacije moglo vidjeti da dalmatinske speleološke udruge postižu izuzetne rezultate, istražujući ne samo speleološke pojave na svojem području, već i sudjelujući na najvećim istraživanjima u Hrvatskoj i u Svijetu. No dok se u Hrvatskoj broj aktivnih speleologa broji u stotinama, u nama susjednim europskim zemljama on se mjeri u tisućama. Zato je važno da postoji okruženje u okviru zakona i propisa koje bi bilo poticajno za speleološku djelatnost, kako bi speleolozi mogli što kvalitetnije djelovati i pridonositi spoznajama o prirodnim i drugim vrijednostima krškog podzemlja, te kako bi se inventarizacijom tih vrijednosti mogla poduzeti odgovarajuća zaštita.

Unatoč amaterskom aspektu speleoloških udruga, one su zapravo jedine koje u Hrvatskoj mogu istraživati i izrađivati speleološke nacrte špilja i jama koje nisu jednostavne i horizontalne - takvih je u Hrvatskoj preko 90%. Svojim djelovanjem na području cijele države one sustavno rade, kako na inventarizaciji podzemnih prirodnih vrijednosti, tako i na monitoringu. U Hrvatskoj nema, niti je vjerojatno da će u budućnosti biti (kao i u Europskoj uniji) znanstvenih ili stručnih ustanova koje bi obavljale tu zadaću u tom opsegu. To je razlog zašto speleološke udruge treba poticati na što kvalitetnije obavljanje tih aktivnosti, dopustiti im obavljanje edukacije svojih članova, te uvažavati mišljenja speleologa u slučajevima ugrožavanja speleoloških pojava, kakvih u Hrvatskoj ima mnogo, na žalost bez evidencije na državnoj razini.

Pokrovitelji skupa speleologa u Biogradu n/M, pored krovnih speleoloških organizacija i grada domaćina bili su i Nacionalni park Paklenica i Park prirode Vransko jezero koji su prepoznali ulogu speleologa u inventarizaciji i zaštiti podzemnih prirodnih vrijednosti. Speleolozi nisu korisnici podzemlja koje je u državnom vlasništvu, već su suradnici u inventarizaciji geomorfoloških, bioloških, hidroloških i drugih vrijednosti, te zaštiti podzemlja. Speleolozima je posebno u interesu da se njihova otkrića i informacije koje prikupe ne spremaju samo u ladicama ili bazama podataka, već aktivno koriste u procesima revalorizacije i zaštite, te kao temelj za iniciranje daljnjih znanstvenih istraživanja.

50 predavanja, postera i dokumentarnih filmova prezentiranih na ovom skupu najbolje govori o bogatim rezultatima koje speleolozi postižu, o zahtjevnosti istraživanja gdje se i tjedan dana boravi u podzemlju na dubinama oko 1000 m, a i o znanstvenim istraživanjima koja se nadograđuju na rezultate speleoloških istraživanja a koje većim dijelom izvode znanstvenici koji su ujedno i članovi pojedinih speleoloških udruga.

Kamo ide hrvatska speleologija? Unatoč svim rezultatima, i tako dugoj tradiciji, jedan od zaključaka diskusija na okruglom stolu o speleološkoj edukaciji održanom u okviru skupa bio je, da ako hrvatske institucije dovoljno ne učvrste suradnju sa speleolozima i ne stvore poticajno okruženje u vidu zakona i propisa za speleološku edukaciju, doći će do smanjivanja ionako malog broja hrvatskih speleologa. S druge strane, ulaskom u Europsku uniju povećat će se broj istraživača iz drugih zemalja koji će doći u Hrvatsku i prikupljati informacije o našem podzemlju u svrhu nekih drugih interesa, a najmanje očuvanja i zaštite podzemnih prirodnih vrijednosti koje imamo, a o kojima znamo vrlo malo.

PREZENTIRANI RADOVI

Obilježavajući 110 godina od osnutka Speleološkog odsjeka „Liburnija“ iz Zadra, dan je pregled aktivnosti društva od svog osnutka (T.Dražina, L.Kotlar), te su predstavljeni rezultati aktualnih istraživanja na Ravnim Kotarima, gdje je pored ostalog zabilježeno periodično ponavljanje povišene koncentracije ugljičnog dioksida (A.Lončar, M.Šurić) i istraživanja na južnom Velebitu (N.Andačić, Lj.Majica). Prezentirani i su rezultati znanstvenih istraživanja utjecaja nadmorske visine na mikroklimu i koncentraciju radona u širem području južnog Velebita (N.Buzjak i D.Paar).

 

Dan je pregled višegodišnjih speleoloških istraživanja u 653 m dubokoj jami Nevidna voda na Dinari, koja se izvode pod vodstvom SO HPD „Mosor“ od 2005. godine (G.Rnjak, M.Glušević, I.Andrić). U jami su izvedena i znanstvena istraživanja koja se mogu podijeliti na hidrološka i biospeleološka istraživanja (I.Andrić i sur.).

Jama „Mokre noge“ na Biokovu do sada je u suradnji SAK Ekstrem i SO PD Imber istražena je do dubine 420 m, a na temelju daljnjeg napredovanja u jami, procjenjuje se da je dublja od 700 m (K.Topčić i sur.) čime ima perspektive da uđe među prvih 5 najdubljih jama u Hrvatskoj. Prezentiran je nacrt jame i dokumentarni film (Ž.Marunčić i sur.). Ovime je jama trenutno na 18. mjestu na popisu najdubljih jama u Hrvatskoj, što će se sigurno izmijeniti tijekom planiranih istraživanja iduće godine. U okviru pregleda istraživanja na području Dalmacije, održano je predavanje o otkrićima na području Sv. Ilije na Pelješcu (N.Bočić).

 

Nizom predavanja i postera prezentirani su rezultati istraživanja jednog od speleološki trenutno najperspektivnijih područja Hrvatske – Crnopca. Dan je pregled istraživanja SO HPD Željezničar od 1970.-2010. s osvrtom na rezultate istraživanja u jami Muda Labudova između 2008.-2010. (S.Tutiš i sur.). Prezentiran je nacrt jame Muda Labudova (-510 m). Sustav Kita Gaćešina-Draženova puhaljka (dubina 530 m) je po stvarnoj duljini 17 781 m postao prema svjetskim kriterijima, gdje se duljinom smatra stvarna a ne horizontalna duljina, najdulja hrvatska špilja (T.Barišić i sur.). U nedalekoj špilji Munižabi na Crnopcu otkriveni su novi kanali, te je tijekom 2010. produljena za više od kilometra (M.Čepelak i M.Malenica). Nova duljina je 8479 m, a horizontalna duljina 6947 m (dubina ostaje 437 m).

Po broju sudionika i kompleksnosti organizacije, ove je godine najzahtjevnija bila Speleološka ekspedicija „Lukina jama 2010“ (L.Mudronja i sur.). Osim speleoloških istraživanja u okviru kojih je uronom na dnu povećana dubina jame na -1421 m, obavljena su i različita znanstvena istraživanja. Posebno zanimljivi su nalazi podzemne faune koja je i na dubinama ispod 1000 m izuzetno bogata (J.Bedek i sur.). Špiljska fauna prezentirana je i radovima o fauni Dinare (M.Lukić i sur.), te o fauni devastiranoj hidroakomulacijom HE Lešće (J.Bedek i sur.). Dan je pregled speleoloških i biospeleoloških istraživanja na području parka prirode Vransko jezero i njegove okolice (I.Zubak, A.Katalinić).

Na skupu su posebno bili zastupljeni šišmiši, predavanjem o sindromu bijelog nosa (D.Hamidović i sur.) na kojem je istaknuta uloga speleologa u lociranju i praćenju ove bolesti, zatim predavanjima o zaštiti i monitoringu šišmiša (M.Kipson i sur.), te rezultatima monitoringa šišmiša u špilji Veternici (P.Žvorc i sur.).

 

Predavanjima i posterima  prezentirani su rezultati speleoronilačke ekspedicije DDISKF u sustav Panjkov ponor-Varićakovu špilju, te istraživanja u Suvaji i Ponorcu – novom sustavu (T.Kovačević, A.Kovačević, H.Dragušica). Prezentiran je nacrt sustava Panjkov ponor-Varićakova špilja s novom duljinom 12 922 m.

U okviru speleoronilačkog logora „Babina jama 2010“ u organizaciji SO HPD Željezničar, topografski je snimljeno 450 m novih kanala i preronjeno više sifona. Tlocrtna duljina Babine jame sada iznosi 1672 m, a istraživanja se planiraju nastaviti u 2011. godini. Speleološkim i speleoronilačkim istraživanjima u špilji Miljacka II istraženo je novih 1050 m kanala, te je nova duljina špilje oko 2800 m (P. Kovač Konrad, V. Jalžić).

Na međunarodnom speleološkom kampu u organizaciji SK Ursusspelaeus i SK Ozren Lukić, „Speleokor ‘10“ istraženo je 16 speleoloških objekata, od čega je naznačajnija Flanjkova špilja u selu Popovac (nedaleko Matešićeve špilje) koja je topografski snimljena do duljine od 1355 m i dubine 40 m (M.Trpčić, H.Cvitanović).

 

Dan je pregled speleoloških istraživanja rudnika boksita Kalun kod Drniša (2003.-2010.) u organizaciji SO HPK Sv.Mihovil i SO PD Promina (T.Barišić i Ž.Vukušić). Radi se o rudniku otvorenom 1914. godine, jednom od najstarijih rudnika boksita na svijetu. Eksploatacijom je dosegnuta dubina 360 m, a zatvoren je 1962. godine.

Izložen je speleološki katastar Šibensko-Kninske županije, kojeg od 2009. izrađuje SO HPK Sv.Mihovil u suradnji s SO PD Promina. Do listopada 2010. u katastru se nalazi 215 prirodnih te nekoliko umjetnih objekata, dok je još 50-tak u obradi (T.Barišić, G.Rnjak, T.Jerković).

Od međunarodnih aktivnosti značajno je sudjelovanje dvojice hrvatskih speleologa u ekspediciji u najdublju jamu na svijetu Voronya (Krubera), gdje su se spustili na dubinu preko 2000 m (R.Erhardt, D.Bakšić). Članovi SO Mosor i SO Velebit sudjelovali su u istraživanjima austrijske jame Furtowischacht duboke 712 m (M. Glušević). Članovi SK Samobor organizirali su posjet podzemlju Škotske, Engleske i Walesa (K.Motočić i T. Vujnović).

Uz navedeno, prezentiran je određen broj postera već prezentiranih na drugim skupovima, ali koje speleolozi u Hrvatskoj uglavnom nisu vidjeli (Škola krša u Postojni, Hrvatski geološki kongres).

 

DOKUMENTARNI FILMOVI

U filmskom dijelu programa prikazani su filmovi „Nova otkrića u Rokinoj Bezdani“ (Alan Kovačević) i „Traverza Vrbas“ (Alan Kovačević i Tihomir Kovačević) Društva za istraživanje krških fenomena Dinaridi, udruge koja danas u Hrvatskoj producira izvrsne dokumentarce o potopljenim i vodeno aktivnim špiljama i speleoronilačkim istraživanjima u njima. Pored atraktivnih scena prolazaka potopljenim kanalima i snažnim vodenim tokovima, zadivljuju snimke novih dijelova špilja u koje ronioci ulaze nakon jednog ili više sifona odnosno potopljenih kanala. Ovi filmovi na najbolji način dokumentiraju vodeno bogatstvo krškog podzemlja.

 

Film „Ponašanje špiljske faune“ biospeleologa Marka Lukića nevjerojatno je iskustvo o živom svijetu podzemlja. Vrhunske snimke u rangu svjetskih dokumentaraca prikazuju život špiljskih životinja, s tim da zbog izvrsne kvalitete snimke, neupućeni gledalac može pomisliti da je njihova veličina usporediva s veličinom kućnih ljubimaca, a ne da je stvarnih tek nekoliko milimetara. Stiče se dojam lakoće snimanja, no snimanje je obavljeno u otežanim uvjetima, u velikim podzemnim prostorima, na dubinama većim od 1000 m. Pronaći zanimljive primjerke faune i snimiti ih u tom prirodnom okruženju pravo je umijeće.

Film „Voronya (Krubera)“ vodi nas kroz priču dvojice članova SO Velebit u najdubljoj jami na svijetu, sve do ispod magične dubine 2000 m. Dinamičnom i usklađenom montažom Lovre Čepelaka, kamerom i režijom Darka Bakšića, pratimo tijek uzbudljivog putovanja u dubinu s Robertom Erhardtom, zahtjevne detalje, vodene prepreke, ali i probleme sa sniježnim lavinama na površini.

Film Mokre noge članova SO Imber duhovit je uradak u rangu "speleoklipova" na nedavno održanom skupu speleologa u Italiji, a koji su prikazivani u neobaveznom dijelu filmskog programa u Biogradu n/M. Poigravajući se s dinamikom filma i duhovitošću sudionika, stiče se dojam lakoće istraživanja i uživanja u podzemlju – no to je zapravo ono što uz zanimljive rezultate istraživanja uvijek ostaje u sjećanju speleologa, dok se teške stvari zaboravljaju. Ovakav pristup prezentaciji speleološkog istraživanja je vrlo zahvalan za speleologiju, te ga treba nastaviti i u budućnosti.

 Priredio: Daalibor Paar