četvrtak, 3. ožujka 2011.

Kusača 1. i 2.

Svakog četvrtka kao i inače nalazimo se u prostorijama  PD Paklenica, da bismo održali svoj speleo. sastanak. Tako je bilo i ovaj puta točnije 24.2.2011. Kao i inače imali smo točku dnevnog reda gdje je tko i što radio za vikend. Luka i Šime spominju da su bili u dvije špilje Kusača 1. i 2. koje se nalaze kraj sela Medviđa, i u blizini jedne jako lijepe i poznate špilje Kraljice Bukovice. Sad ćemo malo preskočiti i teleportirati se u nedjelju 27.2.2011. Ujutro negdje oko 8:30 nalazimo se ispred jednog trgovačkog centra (nećemo reklamirati, osim ako daju kakvu naknadu), gdje se uglavnom nalazimo kad idemo u istraživanja podzemnog svijeta. Uglavnom ekipa sastavljena od ljudi različitih profila i to Mariela, Deklić, Mišo, Prskalo, Saša i autor teksta.

Dolazimo blizu mjesta gdje je put za Kraljicu Bukovice, a koji je proširivan i dorađivan što zamjećujemo dolaskom na to mjesto. Valja naglasiti kako je DDISKIF obradio ove dvije špilje odnosno nacrtali su ih. Kako oni nemaju svoj broj, odnosno pločice, te dvije špilje nemaju oznaku. Tako da je naš izlet bio posjet tim objektima. Luka i Šime su nam na sastanku objasnili otprilike gdje se nalaze špilje i gdje je put, koji je ustvari probijanje kroz šikaru. Naravno kako nismo razmislili, nismo se odlučili za uzimanje GPS-a, a nismo ni kompas koristili, tako da smo malo sebi produžili put, ali to nas toliko nije omelo, jer žurili se nismo nigdje, a i vrijeme je pogodovalo. Bio je lijep sunčan ugodan dan bez vjetra. Hodajući i probijajući se kroz grmlje tražili smo kanjon u kojem se nalaze špilje. Podijeljeni u dvije grupe dovikivali smo se tražeći kanjon, koji smo u jednom trenutku i ugledali. Kad smo došli do sredine kanjona, naletjeli smo na kamenje koje je bilo obloženo mahovinom, i kako se čini tu prolazi potok vjerojatno za velikih kiša, ili je nekoć tekao jer se to može vidjeti u špiljama.

Dolazimo do ulaza u prvu špilju (ne znam koja Kusača nosi oznaku 1, a koja 2.), opremamo se i krećemo prema većem otvoru koji ima otprilike oblik jedra. Špilja je suha, kroz nju se vidi da prolazi potok, jer ima kanale na dnu i taj dio nema kamenja ni zemlje osim nešto sitno, samo se na ulazu, odnosno prvih par metara nalazi se veće kamenje, nakon kojeg se skreće u lijevo. Ima nešto siga. Špilja nije nešto dugačka, možda kojih 100 m prema mojoj proizvoljnoj procjeni. Kroz nju se uglavnom prolazi u pasjem položaju, osim na par mjesta uključujući ulaz, gdje se može prolaziti stojeći. Ima par manjih slijepih kanala. Na kraju špilje nalazi se uži prolaz koji vodi u malu prostoriju. Prilikom povratka zamijetili smo i postojanje keramičkih ostataka grube keramike( 3 kom.) bez ukrasa, koja je izlizana, i za koje je teško utvrditi razdoblje, uz nju se nalaze i ostaci par kostiju, koji su moguće i novijeg postanka. Keramika i kosti se nalaze u nanosu što ga voda nosi kroz špilju.(u timu su bili dvoje studenata arheologije i jedan geografije). Nakon obilaska prve špilje odlazimo na drugu kojoj se ulaz nalazi lijevo na višem terenu od prethodne. Za nju smo čuli da je blatnjava, takva je i bila cijela, osim na ulazu, koji je strmiji (sa manjim glonđama) nakon kojeg se ide nešto ravnije. Kroz špilju se prolazi uglavnom uspravno. Špilja zavija, uglavnom se prolazi preko glonđi ili padina koje su blatnjave.


Na kraju špilje dolazi se do većeg jezera.
Postoji još jedan kanal u kojem se nalazi slap, čiji se žubor čuje kroz veći dio špilje, sige valjkastog izgleda, blatnjave poput svega u objektu. U špilji se vide neke male bijele životinje  ovalnog oblika, a naletjeli smo i na malog pauka od kojih 6-7 milimetara.





U špiljama je temp.bila ugodna, a u ovoj drugoj bila je i povećana vlažnost. Nosili smo tri ili čak četiri fotoaparata, tako da je bio cijeli fotosešššn, ipak manje u blatnjavoj špilji. Nakon što smo se odmorili i presvukli zaputili smo se drugim putem, ovaj put kraćim kroz grmlje i manju šumu do auta. Opet je bilo malo lutanja (ne puno). Pri povratku smo u Benkovcu popili piće, ostavili Prskala i zaputili se kućama. U prvom djelu uvjetno nazvanom špilje prolazi se kroz kanale koji su blatnjavi, tu se nalaze i strme nakupine blata sa strana, jedna takva služi za prolaz , jer se sa desne strane kad se ide od ulaza nalazi strmina ispod koje se nalaze rupe (jedno blatnjavo brdo smo iskoristili kao tobogan, onako malo za razonodu). Nakon toga dolaze velike blatnjave glonđe ispod kojih prolazi potok. Na tom djelu na donjoj etaži može se doći do mjesta gdje se nalazi.

                             







                                                                                                    




Priredio i fotografirao: Ivan Huljev

Nema komentara:

Objavi komentar