srijeda, 10. studenoga 2010.

SKUP SPELEOLOGA HRVATSKE U BIOGRADU N/M

Skup speleologa Hrvatske organizira se u Biogradu n/m povodom 110 godina postojanja našeg speleološkog odsjeka S.O. "liburnija", a traje od 5-7.11.2010.






U Biogradu na Moru održan je od 5.-7.11.2010. "Skup speleologa Hrvatske povodom 110 godina SO Liburnije". Organizator skupa na kojem je sudjelovalo 194 speleologa iz 18 speleoloških udruga iz Hrvatske, Crne Gore i Slovenije  bio je Speleološki odsjek „Liburnija“ PD Paklenica iz Zadra, koji ove godine obilježava 110 godina od osnutka, a pokrovitelji su bili Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, Hrvatski speleološki savez, Grad Biograd n/M, Nacionalni park Paklenica i Park prirode Vransko jezero.
Značaj obljetnice osnutka SO „Liburnija“ je višestruki. Prije svega željela se naglasiti činjenica da organizirana speleološka djelatnost u Hrvatskoj ima 110 godina dugu tradiciju, što je rijetkost u Europskim okvirima. Tako je 1900. godine počela u Hrvatskoj s radom speleološka udruga koja je organizirala ne samo istraživanja špilja, već i zahtjevnije projekte poput prve hrvatske speleološke ekspedicije po Kornatskom otočju 1903. godine. Na tim principima speleološke udruge djeluju i danas - kao speleološki odsjeci pri planinarskim društvima i speleološki klubovi.
 
Na skupu u Biogradu n/M se kroz predavanja i druge prezentacije moglo vidjeti da dalmatinske speleološke udruge postižu izuzetne rezultate, istražujući ne samo speleološke pojave na svojem području, već i sudjelujući na najvećim istraživanjima u Hrvatskoj i u Svijetu. No dok se u Hrvatskoj broj aktivnih speleologa broji u stotinama, u nama susjednim europskim zemljama on se mjeri u tisućama. Zato je važno da postoji okruženje u okviru zakona i propisa koje bi bilo poticajno za speleološku djelatnost, kako bi speleolozi mogli što kvalitetnije djelovati i pridonositi spoznajama o prirodnim i drugim vrijednostima krškog podzemlja, te kako bi se inventarizacijom tih vrijednosti mogla poduzeti odgovarajuća zaštita.
Unatoč amaterskom aspektu speleoloških udruga, one su zapravo jedine koje u Hrvatskoj mogu istraživati i izrađivati speleološke nacrte špilja i jama koje nisu jednostavne i horizontalne - takvih je u Hrvatskoj preko 90%. Svojim djelovanjem na području cijele države one sustavno rade, kako na inventarizaciji podzemnih prirodnih vrijednosti, tako i na monitoringu. U Hrvatskoj nema, niti je vjerojatno da će u budućnosti biti (kao i u Europskoj uniji) znanstvenih ili stručnih ustanova koje bi obavljale tu zadaću u tom opsegu. To je razlog zašto speleološke udruge treba poticati na što kvalitetnije obavljanje tih aktivnosti, dopustiti im obavljanje edukacije svojih članova, te uvažavati mišljenja speleologa u slučajevima ugrožavanja speleoloških pojava, kakvih u Hrvatskoj ima mnogo, na žalost bez evidencije na državnoj razini.
Pokrovitelji skupa speleologa u Biogradu n/M, pored krovnih speleoloških organizacija i grada domaćina bili su i Nacionalni park Paklenica i Park prirode Vransko jezero koji su prepoznali ulogu speleologa u inventarizaciji i zaštiti podzemnih prirodnih vrijednosti. Speleolozi nisu korisnici podzemlja koje je u državnom vlasništvu, već su suradnici u inventarizaciji geomorfoloških, bioloških, hidroloških i drugih vrijednosti, te zaštiti podzemlja. Speleolozima je posebno u interesu da se njihova otkrića i informacije koje prikupe ne spremaju samo u ladicama ili bazama podataka, već aktivno koriste u procesima revalorizacije i zaštite, te kao temelj za iniciranje daljnjih znanstvenih istraživanja.
50 predavanja, postera i dokumentarnih filmova prezentiranih na ovom skupu najbolje govori o bogatim rezultatima koje speleolozi postižu, o zahtjevnosti istraživanja gdje se i tjedan dana boravi u podzemlju na dubinama oko 1000 m, a i o znanstvenim istraživanjima koja se nadograđuju na rezultate speleoloških istraživanja a koje većim dijelom izvode znanstvenici koji su ujedno i članovi pojedinih speleoloških udruga.
Kamo ide hrvatska speleologija? Unatoč svim rezultatima, i tako dugoj tradiciji, jedan od zaključaka diskusija na okruglom stolu o speleološkoj edukaciji održanom u okviru skupa bio je, da ako hrvatske institucije dovoljno ne učvrste suradnju sa speleolozima i ne stvore poticajno okruženje u vidu zakona i propisa za speleološku edukaciju, doći će do smanjivanja ionako malog broja hrvatskih speleologa. S druge strane, ulaskom u Europsku uniju povećat će se broj istraživača iz drugih zemalja koji će doći u Hrvatsku i prikupljati informacije o našem podzemlju u svrhu nekih drugih interesa, a najmanje očuvanja i zaštite podzemnih prirodnih vrijednosti koje imamo, a o kojima znamo vrlo malo.
PREZENTIRANI RADOVI

Obilježavajući 110 godina od osnutka Speleološkog odsjeka „Liburnija“ iz Zadra, dan je pregled aktivnosti društva od svog osnutka (T.Dražina, L.Kotlar), te su predstavljeni rezultati aktualnih istraživanja na Ravnim Kotarima, gdje je pored ostalog zabilježeno periodično ponavljanje povišene koncentracije ugljičnog dioksida (A.Lončar, M.Šurić) i istraživanja na južnom Velebitu (N.Andačić, Lj.Majica). Prezentirani i su rezultati znanstvenih istraživanja utjecaja nadmorske visine na mikroklimu i koncentraciju radona u širem području južnog Velebita (N.Buzjak i D.Paar).

 

Dan je pregled višegodišnjih speleoloških istraživanja u 653 m dubokoj jami Nevidna voda na Dinari, koja se izvode pod vodstvom SO HPD „Mosor“ od 2005. godine (G.Rnjak, M.Glušević, I.Andrić). U jami su izvedena i znanstvena istraživanja koja se mogu podijeliti na hidrološka i biospeleološka istraživanja (I.Andrić i sur.).
Jama „Mokre noge“ na Biokovu do sada je u suradnji SAK Ekstrem i SO PD Imber istražena je do dubine 420 m, a na temelju daljnjeg napredovanja u jami, procjenjuje se da je dublja od 700 m (K.Topčić i sur.) čime ima perspektive da uđe među prvih 5 najdubljih jama u Hrvatskoj. Prezentiran je nacrt jame i dokumentarni film (Ž.Marunčić i sur.). Ovime je jama trenutno na 18. mjestu na popisu najdubljih jama u Hrvatskoj, što će se sigurno izmijeniti tijekom planiranih istraživanja iduće godine. U okviru pregleda istraživanja na području Dalmacije, održano je predavanje o otkrićima na području Sv. Ilije na Pelješcu (N.Bočić).

 

Nizom predavanja i postera prezentirani su rezultati istraživanja jednog od speleološki trenutno najperspektivnijih područja Hrvatske – Crnopca. Dan je pregled istraživanja SO HPD Željezničar od 1970.-2010. s osvrtom na rezultate istraživanja u jami Muda Labudova između 2008.-2010. (S.Tutiš i sur.). Prezentiran je nacrt jame Muda Labudova (-510 m). Sustav Kita Gaćešina-Draženova puhaljka (dubina 530 m) je po stvarnoj duljini 17 781 m postao prema svjetskim kriterijima, gdje se duljinom smatra stvarna a ne horizontalna duljina, najdulja hrvatska špilja (T.Barišić i sur.). U nedalekoj špilji Munižabi na Crnopcu otkriveni su novi kanali, te je tijekom 2010. produljena za više od kilometra (M.Čepelak i M.Malenica). Nova duljina je 8479 m, a horizontalna duljina 6947 m (dubina ostaje 437 m).
Po broju sudionika i kompleksnosti organizacije, ove je godine najzahtjevnija bila Speleološka ekspedicija „Lukina jama 2010“ (L.Mudronja i sur.). Osim speleoloških istraživanja u okviru kojih je uronom na dnu povećana dubina jame na -1421 m, obavljena su i različita znanstvena istraživanja. Posebno zanimljivi su nalazi podzemne faune koja je i na dubinama ispod 1000 m izuzetno bogata (J.Bedek i sur.). Špiljska fauna prezentirana je i radovima o fauni Dinare (M.Lukić i sur.), te o fauni devastiranoj hidroakomulacijom HE Lešće (J.Bedek i sur.). Dan je pregled speleoloških i biospeleoloških istraživanja na području parka prirode Vransko jezero i njegove okolice (I.Zubak, A.Katalinić).
Na skupu su posebno bili zastupljeni šišmiši, predavanjem o sindromu bijelog nosa (D.Hamidović i sur.) na kojem je istaknuta uloga speleologa u lociranju i praćenju ove bolesti, zatim predavanjima o zaštiti i monitoringu šišmiša (M.Kipson i sur.), te rezultatima monitoringa šišmiša u špilji Veternici (P.Žvorc i sur.).

 

Predavanjima i posterima  prezentirani su rezultati speleoronilačke ekspedicije DDISKF u sustav Panjkov ponor-Varićakovu špilju, te istraživanja u Suvaji i Ponorcu – novom sustavu (T.Kovačević, A.Kovačević, H.Dragušica). Prezentiran je nacrt sustava Panjkov ponor-Varićakova špilja s novom duljinom 12 922 m.
U okviru speleoronilačkog logora „Babina jama 2010“ u organizaciji SO HPD Željezničar, topografski je snimljeno 450 m novih kanala i preronjeno više sifona. Tlocrtna duljina Babine jame sada iznosi 1672 m, a istraživanja se planiraju nastaviti u 2011. godini. Speleološkim i speleoronilačkim istraživanjima u špilji Miljacka II istraženo je novih 1050 m kanala, te je nova duljina špilje oko 2800 m (P. Kovač Konrad, V. Jalžić).
Na međunarodnom speleološkom kampu u organizaciji SK Ursusspelaeus i SK Ozren Lukić, „Speleokor ‘10“ istraženo je 16 speleoloških objekata, od čega je naznačajnija Flanjkova špilja u selu Popovac (nedaleko Matešićeve špilje) koja je topografski snimljena do duljine od 1355 m i dubine 40 m (M.Trpčić, H.Cvitanović).

 

Dan je pregled speleoloških istraživanja rudnika boksita Kalun kod Drniša (2003.-2010.) u organizaciji SO HPK Sv.Mihovil i SO PD Promina (T.Barišić i Ž.Vukušić). Radi se o rudniku otvorenom 1914. godine, jednom od najstarijih rudnika boksita na svijetu. Eksploatacijom je dosegnuta dubina 360 m, a zatvoren je 1962. godine.
Izložen je speleološki katastar Šibensko-Kninske županije, kojeg od 2009. izrađuje SO HPK Sv.Mihovil u suradnji s SO PD Promina. Do listopada 2010. u katastru se nalazi 215 prirodnih te nekoliko umjetnih objekata, dok je još 50-tak u obradi (T.Barišić, G.Rnjak, T.Jerković).
Od međunarodnih aktivnosti značajno je sudjelovanje dvojice hrvatskih speleologa u ekspediciji u najdublju jamu na svijetu Voronya (Krubera), gdje su se spustili na dubinu preko 2000 m (R.Erhardt, D.Bakšić). Članovi SO Mosor i SO Velebit sudjelovali su u istraživanjima austrijske jame Furtowischacht duboke 712 m (M. Glušević). Članovi SK Samobor organizirali su posjet podzemlju Škotske, Engleske i Walesa (K.Motočić i T. Vujnović).
Uz navedeno, prezentiran je određen broj postera već prezentiranih na drugim skupovima, ali koje speleolozi u Hrvatskoj uglavnom nisu vidjeli (Škola krša u Postojni, Hrvatski geološki kongres).

 


DOKUMENTARNI FILMOVI

U filmskom dijelu programa prikazani su filmovi „Nova otkrića u Rokinoj Bezdani“ (Alan Kovačević) i „Traverza Vrbas“ (Alan Kovačević i Tihomir Kovačević) Društva za istraživanje krških fenomena Dinaridi, udruge koja danas u Hrvatskoj producira izvrsne dokumentarce o potopljenim i vodeno aktivnim špiljama i speleoronilačkim istraživanjima u njima. Pored atraktivnih scena prolazaka potopljenim kanalima i snažnim vodenim tokovima, zadivljuju snimke novih dijelova špilja u koje ronioci ulaze nakon jednog ili više sifona odnosno potopljenih kanala. Ovi filmovi na najbolji način dokumentiraju vodeno bogatstvo krškog podzemlja.

 

Film „Ponašanje špiljske faune“ biospeleologa Marka Lukića nevjerojatno je iskustvo o živom svijetu podzemlja. Vrhunske snimke u rangu svjetskih dokumentaraca prikazuju život špiljskih životinja, s tim da zbog izvrsne kvalitete snimke, neupućeni gledalac može pomisliti da je njihova veličina usporediva s veličinom kućnih ljubimaca, a ne da je stvarnih tek nekoliko milimetara. Stiče se dojam lakoće snimanja, no snimanje je obavljeno u otežanim uvjetima, u velikim podzemnim prostorima, na dubinama većim od 1000 m. Pronaći zanimljive primjerke faune i snimiti ih u tom prirodnom okruženju pravo je umijeće.
Film „Voronya (Krubera)“ vodi nas kroz priču dvojice članova SO Velebit u najdubljoj jami na svijetu, sve do ispod magične dubine 2000 m. Dinamičnom i usklađenom montažom Lovre Čepelaka, kamerom i režijom Darka Bakšića, pratimo tijek uzbudljivog putovanja u dubinu s Robertom Erhardtom, zahtjevne detalje, vodene prepreke, ali i probleme sa sniježnim lavinama na površini.
Film Mokre noge članova SO Imber duhovit je uradak u rangu "speleoklipova" na nedavno održanom skupu speleologa u Italiji, a koji su prikazivani u neobaveznom dijelu filmskog programa u Biogradu n/M. Poigravajući se s dinamikom filma i duhovitošću sudionika, stiče se dojam lakoće istraživanja i uživanja u podzemlju – no to je zapravo ono što uz zanimljive rezultate istraživanja uvijek ostaje u sjećanju speleologa, dok se teške stvari zaboravljaju. Ovakav pristup prezentaciji speleološkog istraživanja je vrlo zahvalan za speleologiju, te ga treba nastaviti i u budućnosti.

 Priredio: Daalibor Paar